Sažetak
Veliki broj potencijalnih elektrana planiranih za priključak na distribucijsku mrežu zahtjeva značajna pojačanja i nadogradnju distribucijske mreže u svrhu povećanja prihvatne sposobnosti mreže (eng. network hosting capacity). U situacijama kada investicije u razvoj distribucijske mreže ne prate trendove integracije distribuiranih izvora energije, dolazi do stagnacije razvoja sektora OIE te svaki daljnji priključak u pravilu zahtjeva značajne zahvate u mreži koji ponekad mogu predstavljati značajno financijsko opterećenje za investitore. Takve okolnosti trenutno su prisutne na razini prijenosne mreže HOPS-a gdje između ostalog postoje ograničenja vezana uz mogućnost priključka OIE (prvenstveno VE) zbog zagušenja u prijenosnoj mreži u određenim specifičnim pogonskim stanjim te izvanrednim pogonskim stanjima koja podrazumijevaju neraspoloživost određenih elemenata mreže. Eksplicitno zadovoljenje N-1 kriterija kao uvjeta priključka na mrežu tada dovodi do okolnosti i skupih rješenja koja zahtijevaju evakuaciju energije u mreže 220 i 400 kV čak i za manje nazivne snage elektrana. Slični trendovi u srednjoročnom razdoblju mogu se očekivati i na razini distribucijskih mreža gdje se očekuje značajnija integracija FNE (na razini mreža SN i NN) i manjih VE, a u nešto daljem periodu i električnih vozila. Analize priključka na mrežu uobičajeno ne uvažavaju fleksibilnost distribucijske mreže koja se očituje kroz topološku fleksibilnost mreže, mogućnost kontrole napona na razini pojne trafostanice, regulaciju jalove snage pomoću KB ili drugih uređaja za regulaciju jalove snage, upravljanje potrošnjom i pohranom električne energije, …. Također u takvim analizama ne razmatra se ni mogućnost ograničenja plasmana radne energije iz proizvodnih jedinica koje se priključuju na mrežu u kritičnim pogonskim stanjima. Implementacija i aktivno korištenje svih navedenih faktora nužna je za brzu i efikasnu tranziciju distribucijskih mreža prema konceptu pametnih mreža. Uvažavanjem svih spomenutih faktora koji se u na raspolaganju ODS-u bitno se povećavaju prihvatne sposobnosti mreže te ubrzava dinamika izgradnje i priključenja elektrana. U ovom radu dati će matematički model za maksimizaciju priključnih sposobnosti mreže te utvrđivanja optimalnog rješenja priključka na mrežu uvažavanjem prethodno navedenih faktora koji definiraju fleksibilnost pogona distribucijske mreže. U tu svrhu predstaviti će se model baziran na cjelobrojnom matematičkom programiranju uz aproksimaciju stošcem drugog reda. Na konkretnom primjeru mreže ispitati će se granične mogućnosti prihvata OIE u postojeću distribucijsku mrežu razmatrajući pri tom implementaciju različitih izvora fleksibilnog upravljanja distribucijskom mrežom kao i različite varijante priključka na mrežu.