U ovom radu prikazan je algoritam za optimalnu rekonfiguraciju distribucijskih mreža korištenjem hibridnog heurističkog genetskog algoritma. Poboljšanja uvedena u ovaj pristup čine ga prikladnim za mreže u stvarnom životu s realnim stupnjem složenosti i veličinom mreže. Algoritam uvodi nekoliko poboljšanja vezanih uz generiranje početnog skupa mogućih rješenja kao i korake križanja i mutacije u genetskom algoritmu. Budući da se genetski algoritmi često koriste u problemu rekonfiguracije distribucijske mreže, njihova je primjena dobro poznata, ali većina pristupa ima vrlo nisku učinkovitost zbog visoke razine odbijanja pojedinaca koji ne ispunjavaju zahtjeve ograničenja radijalne mreže i niske stope konvergencije. Dio tih problema vezan je uz neučinkovito stvaranje jedinki inicijalne populacije. Drugi dio problema u sličnim pristupima povezan je s neučinkovitim operatorima implementiranim u procesu križanja i mutacije nad stvorenim skupom jedinki populacije. Hibridni heurističko-genetski pristup predstavljen u ovom radu daje značajna poboljšanja u tim područjima. Prikazani algoritam može se koristiti za pronalaženje optimalne radijalne topologije distribucijske mreže s minimalnim gubicima u mreži ili s optimalno uravnoteženim opterećenjem mreže. Algoritam se temelji na mreži stvarne veličine grada Dubrovnika kako bi se identificirala optimalna topologija mreže nakon interpolacije (spajanja) nove opskrbne točke.