Visoka penetracija vjetroelektrana (VE) u elektroenergetski sustav može se ubrzati razboritim korištenjem postojećih prijenosnih kapaciteta te optimalnim odabirom lokacija za izgradnju VE. U ovom radu predlaže se simulacijski okvir za određivanje mogućnosti integracije VE u postojeću prijenosnu mrežu na optimalan način koji uzima u obzir kvalitetu vjetropotencijala na svakoj od lokacija predviđenoj za izgradnju vjetroelektrane. Metodologija je bazirana na scenarijskoj analizi (s aspekta potrošnje u sustavu i proizvodnje ostalih klasičnih elektrana) što znači da se za svako karakteristično pogonsko stanje, ili više njih, određuju optimalni iznosi instalirane snage VE za svaku od lokacija. U odnosu na dosadašnju praksu, metoda donosi određena unaprjeđenja poglavito u pogledu probabilističke analize koja se očituje kroz stohastičko modeliranje proizvodnje VE.