Problem optimalnog ekonomskog angažmana elektrana u tradicionalnim sustavima svodi se na zadovoljavanje potrošnje u sustavu proizvodnjom električne energije iz raspoloživih elektrana uz minimiziranje troškova njihova rada. Prilikom formiranja plana rada elektrana potrebno je voditi računa o ograničenjima proizvodnih jedinica koje utječu na mogućnost plasmana energije u uređenom vremenskom trenutku. Osim pokrivanja potrošnje u sustavu potrebno je voditi računa i o gubicima u prijenosu električne energije do krajnjih potrošača. U ovom radu dati će se teorijske podloge za izračun optimalnog angažmana elektrana te će se razviti računalni program koji će omogućiti proračun optimalnog angažmana elektrana u sustavu realnih dimenzija. Na konkretnim primjerima implementirati će se razvijeni računalni program te će se opisati njegove karakteristike.