Obnovljivi izvori povećavaju samoodrživost elektroenergetskog sustava u slučajevima eventualne energetske krize u proizvodnji električne energije koja je danas ovisna o isporuci ugljena, plina i nafte. Osim navedenih problema, prilikom priključka distribuiranih izvora na distribuiranu mrežu dolazi do značajne promjene tehničkih svojstava distribucijske mreže i pojave problema koji do tada nisu bili karakteristični za ove naponske nivoe. Jedan od takvih problema je i pojava visokih napona i preopterećenja u distribucijskim mrežama sa visokim udjelima distribuiranih izvora. U takvim uvjetima dosadašnji načini vođenja i upravljanja distribucijske mreže više nisu dostatni. U ovom radu ispitivan je utjecaj priključka vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana na pogonske prilike u distribucijskoj mreži. Također u radu je predložen model za optimalnu koordinaciju proizvodnje radne i jalove snage iz distribuiranih izvora kojim se osiguravaju normalne pogonske prilike čak i pri visokim udjelima distribuiranih izvora u odnosu na lokalni konzum.