U prvom dijelu opisan je povijesni tijek razvoja tržišta električne energije koje prati elektroprivredna poduzeća od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Godinama je elektroenergetski sektor bio vertikalno integrirani monopol u državnome/privatnome vlasništvu što se, kao model organizacije tržišta električne energije, pokazalo neučinkovitim zbog nerealne cijene električne energije. To je, uz tehnološki napredak u proizvodnji i prijenosu električne energije, nametnulo potrebu za reformom, tj. liberalizacijom tržišta električne energije. Jedino konkurentno tržište rezultira pozitivnim učincima za sve sudionike tržišnoga nadmetanja. To je potaknulo niz reforma u cijelome svijetu. Došlo je do restrukturiranja, regulacije i privatizacije elektroenergetskog sektora. Navedeni su i razlozi zbog kojih je došlo do restrukturiranja. S vremenom formiraju se osnovni modeli organizacije tržišta električne energije. Razlikujemo tri osnovna modela, model vertikalno i horizontalno integriranog monopola, model jednog kupca i tržišni model koji može biti organiziran kao veletržište i maloprodaja. U drugom dijelu opisani su glavni sudionici na tržištu električne energije kao i njihove uloge i odgovornosti. U trećem dijelu ukratko su opisani načini utvrđivanja cijene električne energije u tržišnim uvjetima. Formiranje cijena je složen proces kojim je potrebno postići kompromis između različitih interesa i očekivanja. Konačno, u zadnjem poglavlju napravljen je osvrt na električno tržište u Republici Hrvatskoj. Razvoj tržišta el. energije je kontinuiran proces koji se prilagođava tehničkim, ekonomskim i zahtjevima liberalizacije.