Gubici transformatora obično se mogu klasificirati u dvije osnovne kategorije: gubici u jezgri transformatora (gubici ovisni o naponu) i gubici u bakru namota transformatora (gubici ovisni o struji). Povećanjem broja aktivnih transformatora u trafostanici smanjujemo ukupne gubitke u bakru transformatora, ali s druge strane povećavamo ukupne gubitke u željeznoj jezgri transformatora. S obzirom na to, može se zaključiti da je moguće odrediti optimalan broj aktivnih transformatora u trafostanici za svaki pogonski uvjet zajedno s načinom njihovog spajanja. U ovom radu autori predlažu novi optimizacijski algoritam koji se može koristiti za određivanje optimalnih radnih uvjeta transformatorske podstanice kako bi se smanjili godišnji gubici energije uz izbjegavanje čestih preklapanja transformatora i osiguranje dovoljne snage transformacije za opskrbu distribucijskog opterećenja. Algoritmi koji su navedeni u ovom radu primjenjivi su za trafostanice 110/x kV i 35/10(20) kV koje imaju više od jednog instaliranog transformatora s različitim razinama složenosti (fleksibilnosti) topologije trafostanice.