Varijabilnost proizvodnje energije vjetra predstavlja najveći izazov u integraciji energije vjetra velikih razmjera u elektroenergetske sustave. Nadalje, prodor većih razmjera podrazumijeva šire geografsko širenje instalirane energije vjetra, što rezultira smanjenom varijabilnošću i učinkom ujednačavanja ukupne proizvodnje električne energije. Stoga analiza utjecaja varijacija snage vjetra na rad elektroenergetskog sustava zahtijeva adekvatno modeliranje agregatne izlazne snage iz geografski raspršenih vjetroelektrana. Ovaj rad analizira različite aspekte simulacijskih metoda Markovljevog lanca Monte Carlo za sintetsko generiranje ovisnih vremenskih serija energije vjetra. Međutim, testiranje pokazuje da ovi pristupi ne modeliraju adekvatno stohastičku ovisnost između vremenskih serija energije vjetra u vezi s individualnom postojanošću koja je neophodna za dobivanje realne distribucije agregatne izlazne snage i varijacija ukupne snage. Posljedično, predložen je novi pristup koji se temelji na modificiranoj Monte Carlo simulaciji Markovljevog lanca drugog reda. Rezultati simulacije pokazuju da se ovom metodom dobiva sintetička vremenska serija agregatne snage vjetra koja vrlo dobro odgovara izvornim podacima, s obzirom i na kumulativnu funkciju gustoće ukupne izlazne snage i na funkciju gustoće vjerojatnosti varijacija snage.